Moj internet dnevnik
Marijaterezija2
POSJETE
Free Web Counter
BANER
Blog
ponedjeljak, siječanj 23, 2017
 

Iako sam gospođa u godinama dogodilo mi se!

Ponovno sam se zagrijala za nekog i to jako.

Sramim se o tome i pisati ali eto o nečem moram, (da nasljednica ne misli da neću)Bolje mi je pisati o ljubavi nego o politici. Politika me ljuti, pomalo već i vrijeđa kao građanku, ali o tom po tom ona će već će doći i na red.

Idem ipak o mojoj novoj ljubavi, nisam o njoj razgovarala ni sa kim, čak ni sa mojom naj.

O mom novom suputniku kroz ove hladne zimske dane pristrano imam samo lijepe riječi. Presretna sam kad mi je blizu. Mlad, crn, pun razumijevanja, voli uvijek imati pravo, troši kako kad,nekad više nekad manje,sram me je i to što ga financiram. Ali toliko dobivam od njega, ne pada mi teško. Toplina koju širi oko sebe neponovljiva je.

Eto sad znate moju najveću tajnu ja sam ponovno zaljubljena. Da zaljubljena, i to jako. Ne čudite se, uvijek čitam za ljubav nikad kasno, imaju pravo.

Moj dragi KAMIN pratit će me i dalje kroz ove zimske dane ma što tko rekao.

marijaterezija2 @ 10:16 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, siječanj 16, 2017
 

New layer...
 

Nakon dugog vremena draga mi blogerica, sad već godinama prisna prijateljica spomenula je u razgovoru Bloger i Blogere. Ljude sa kojime sam često kontaktirala putem komentara, neke i upoznala dijelila misli, nailazila na razumijevanje ili nerazumijevanje lijepa sjećanja probuđena znatiželja.

Odmah sam krenula na Bloger kad ono .. ne znam lozinku. Nije ni čudo dvije godine se nisam prijavila. Znam da je zapisana. Ali GDJE?Naravno to je već problem, jedna kava pa će ga riješiti sjetit ću se ja već u međuvremenu....

Ja bi ali ne mogu ...

Jedna pa druga kava, gdje je lozinka? Sati prolaze, konačno, sjetila sam se! Ulogirala sam se sva ponosna, odlučila prvo staviti barem neku sliku na blog, onda malo komentirati..

Ja bi ali ne mogu...

Nemam pojma koja mi je lozinka ovaj put za ući u photobacket. Opet traži, misli, nađi,kofein već na uši ide, mislim punom parom..Kopanje po dokumentaciji i uspjeh..Ubacim sliku odem na Blog kad ono?

Ja bi ali ne mogu..

Zaboravila sam kako se fotografije stavljaju. Zato sam samo pogledala blog, aktivirala ga odlučila napisati suvisli tekst ali...

Ja bi ali ne mogu...

Sve što napišem čini mi se glupo. Preostala mi je samo otrcana opcija "Druga sezona" teksta JA BI ALI NE MOGU.... Ne očekujem ništa nadam se da moje ponovno pojavljivanje na blogu neće sa istim postom dočekati i treću sezonu..

marijaterezija2 @ 12:01 |Komentiraj | Komentari: 10 | Prikaži komentare
subota, svibanj 2, 2015
 

 

Evo nam proljeća i prvih lasta, onih pravih ne turista.

Prave pravcate laste živkaju na trgu. Koliko mi god bile drage nisam ih mogla gledati , pametnije je da gledam gdje hodam.

Sagnute glave skrenula sam u prvu kalu i gle sreće na podu jedna kuna. Pomislila sam automatski kako to da ju nitko nije vidio?

Toliku povišicu mirovine nisam dobila već godinama. Pokušala sam se sagnuti da ju skupim,onda se sjetim.

Ja bi ali ne mogu!

Prošla sam pokraj nje žalosno .Kad sam već u gradu mogla sam po uputnicu, blizu je, došla do ambulante pogledala uz stepenice i ustanovila.

Ja bi ali ne mogu!

Sjetila sam se automatski kako u Zagreb? Nema noćnoga vlaka, spavaćih kola.

Ja bi ali ne mogu!

Ukinuli ga. Idem do dućana kupiti neke sitnice,ljubazna prodavačica mi kaže "Nema nije došlo danas ništa." Voća nema doći će sutra, kao i meso i salata.

Opet ja bi ali ne mogu!

Očito ćemo jesti tek sutra. Onda sam se sjetila da mi treba neka lagana majica, proljeće nabacila sam koju kilu. Krenula sam prema centru. Srela prijateljicu uz razgovor mi kaže:"Taj ti se dućan zatvorio prije dva dana. Imaš drugi 22 km daleko."

I opet ja bi ali ne mogu!.

Razočarana sam stala i pomislila što mogu?


Sjetila sam se mogu ubaciti  post o ljepom našem Sunčanom, obići malo forume po internetu, pročitati vaše uratke, odigrati koju igricu I onda se primiti knjige.

U Zagreb idem jutarnjim vlakom, kako će mi biti znati ću samo ja......

Smijući sam krenula kući kao i uvijek u takvim prilikama sjetila se posta jedne naše kolegice .....PODRŽIMO OSOBE S INVALIDITETOM TREBAMO IH i polemike oko toga.

marijaterezija2 @ 17:34 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare
Arhiva
« » stu 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Index.hr
Nema zapisa.